Vidim da se oko primjene Odluke o upravljanju grobljima već diglo podosta buke, prvenstveno u negativnom smislu, za tu Odluku. Naravno da svaka promjena izaziva određeni otpor , bilo s pravim razlogom, bilo bez njega. Nije od toga izuzeta ni gore spomenuta odluka.  Bar, prema onomo što se do sada zna, navedena odluka je donesena u namjeri da se uvede reda na naša groblja.

Sama ta Odluka ne regulira ni cijenu, ni ono što će se naplaćivati, ni ono što neće. To bi se trebalo utvrditi u idućih nekoliko mjeseci. Pod uvođenjem reda misli se prvenstveno na jednako pravo svih, da pod jednakim uvjetima koriste groblje.  Da se ne događa da jedne obitelji mogu imati 50 kvadrata, a drugi jedva 3.

Naravno, običnom promatraču je jasno da će ova odluka teško zaživjeti, ukoliko joj se ozbiljno ne pristupi. Ono što je bitno istaknuti, da se ovdje ne radi ni o kakvom haraču za mrtve, kako ga neki nazivaju, nego o potrebi da se izgrađuju i održavaju groblja kao cjeline, a ne pojedinačni grobovi. Stoga, jasno je da ovu odluku nije moguće provesti besplatno. Zapravo moguće je, ali ne onako kako bi trebalo. Osim pukog košenja trave i odvoza smeća, koje bi se mogle organizirati i bez učešća građana, niz je obveza i potrebnih radnji za implementaciju te odluke. Sadnja zelenila, gradnja i održavanje ograda, dovođenje vode na nekoliko lokacija na svakom groblju, gradnja staza, održavanje, pa čak i izgradnja mrtvačnica, kupnja i održavanje opreme plaće i naknade za najmanje 5 ljudi, uvođenje reda u smislu zabrane bilo kakvih radova bez posebnog odobrenja itd.  Naravno, tu su i redovni mjesečni troškovi vode i struje i slično. Procjena je, da je samo za održavanje groblja Karaula, potrebno izdvojiti preko 40.000 KM godišnje.

Vrlo je bitno građanima predstaviti Odluku, moguće načine naplate i sve njezine prednosti i nedostatke. Ukoliko građani nisu za to, ukoliko su zadovoljni sadašnjim stanjem, odnosno ukoliko im je cijena koju trebaju platiti nerazmjerna onome što bi za tu cijenu dobili, definitivno ne treba ići u njezinu implementaciju. Kao dva osnovna modela naplate za održavanje grobalja, spominju se naplata po prostoru koji određena obitelj zauzima na groblju. Tako, obitelj koja ima više članova obitelji sahranjenih na groblju, logično po tom modelu plaćala bi više. Također, oni koji su (slobodno možemo reći neopravdano) zauzeli više kvadrata nego što im je potrebno, plaćali bi više.  Ovaj model možemo nazvati pojedinačno pravednijim. Drugi model po kojem bi se mogla vršiti naplata je takozvani solidarni način. Po njemu, naknadu bi plaćala sva domaćinstva u jednakom iznosu. Prednost ovog načina naplate je ta što bi godišnji iznos po domaćinstvu bio čak i upola manji, a kod građana bi se stvorila svijest o potrebi održavanja grobalja. Također, po ovom modelu mogle bi se uvesti kategorije građana koje bi bile oslobođene plaćanja naknade.

U nekoliko mjesnih zajednica u našoj općini, ovakva odluka već funkcionira (Ugljara, Vidovice). U Vidovicama je godišnja naknada za održavanje grobalja 25 KM i plaća se mjesnoj zajednici.  Da i ne govorimo o tome, da sve susjedne općine (Domaljevac, Odžak, Šamac, Gradačac, Županja, Bošnjaci) provode ovakve ili slične odluke. Oponenti ove odluke, najčešće spominju naknadu koja bi se trebala plaćati, a tobože je bez razloga.  Jer ljudi su se sahranjivali i prije i poslije će se sahranjivati. Dosad je sve bilo džabe, a odjedanput se mora plaćati. Nikada nije bilo džabe. Jedino u ovo „javašno" vrijeme iza rata. Čak i u komunistička vremena, kad je sve bilo društveno, pa je prema tome trebalo imati plaćenu osobu na groblju, toga  nije bilo. Grobara su, bilo u novcu, bilo u stvarima (kukuruz, žito), plaćali građani sami. Da napomenemo, također, da bez rada predsjednika mjesnih zajednica, koji ni po čemu nisu dužni obavljati poslovo oko grobalja i oko sahrana, ne bi bilo na grobljima održavano ništa, niti bi se itko mogao uopće i sahraniti.

Glavni problem je zapravo, što su ljudi naviknuti da se ne mora ništa plaćati. Općina, koja bi trebala biti servis prikupljanja i raspodjele sredstava, podržavala a dobrano podržava i dalje tezu da sve može biti besplatno.  A kada treba uvesti obvezu plaćanja nečega, onda je to gotovo nemoguće. A odgovorno tvrdim, da je često za sanaciju potrebno izdvojiti puno više sredstava, nego za prethodno plaćanje. A budite sigurni i tu sanaciju plaćamo mi sami, nitko ju ne plaća za nas.

Prije možda godinu dana ili malo više, TKC Mostar, povisio je mjesečnu pretplatu sa čini mi se šest, na četrnaest maraka. Godišnje, to znači povećanje za 96 maraka. Ne sjećam se da je itko progovorio i riječ protiv toga, niti se smanjio broj pretplatnika. To se mora ako se hoće imati telefon i kraj priče. S druge strane 25 maraka (ova cijena nije utvrđena), koje bi se eventualno naplaćivale po domaćinstvu godišnje za održavanje grobalja su obveza od malo više od 2 marke mjesečno.

Slažem se da u ovom vremenu imamo jako puno potreba. Nezaposlenost je velika, cijene divljaju, plaće ostaju iste ili se čak i smanjuju, živi se teže, a bolje sutra se ne nazire. Ali, to ne znači da ne trebamo činiti sve što je moguće da nam bude bolje. Uvođenje odluke o upravljanju grobljima, ne znači prestanak potrebe da općinske i druge službe rade na našem boljem sutra. Dapače, ona ih obvezuje još i više. Ako su nam nametnuli obvezu, više su dužni osigurati nam način da ju možemo i platiti, inače će i ta odluka i mnoge druge obveze postati besmislene.

Red je kazati, da su donošenje ove odluke podržali crkveni krugovi, sve mjesne zajednice, svi radni odbori općinskog vijeća Orašje, većina političkih stranaka i vijećnika u općinskom vijeću. Stoga, umjesto na odluku koja je već donesena i na snazi je, trebamo od ovog trenutka, nadalje, svim silama se potruditi da model naplate bude što pravedniji, što ujednačeniji, da ova odluka zaživi, da nam groblja budu za svaku pohvalu, a ne za svaku pokudu, kao što su danas.

Daniel Dominković