Kad naiđem na ovakav članak, siguran sam da nemam pravo na šutnju, jer bi šutnja značila da se slažem sa tim što je napisano. A to naprosto ne stoji. Radi se o članku objavljenom na službenim stranicama općine Orašje pod nazivom "Nastavak izrade LEAP općine Orašje". Sam članak je bezveze i ne govori ništa ni o čemu. Osim,
što bi neupućenom slučajnom prolazniku moglo zapasti za oko, da je 300
anketiranih građana zadovoljno stanjem okoliša. Ponavljam, zadovoljno stanjem okoliša.
Uopće nemam pojma što je
to LEAP, ali ako je vjerovati onim vrsnim stručnjacima koji će poduzeti
nešto u svezi nečega, a pritom spasiti čitav planet, kako je lijepo
ilustrirano na naslovnoj fotografiji, onda je naš okoliš siguran i čist.
Općina poduzima sve što je u njezinoj moći da poduzme sve kako bi se
poduzele radnje, koje bi mogle dovesti do poduzimanja mjera, koje bi u
konačnici rezultirale nečime što se može protumačiti kao izvjesni
napredak u povećanju razine svijesti o postojanju potrebe da se štogod
poduzme. I to ako. Ma koga mi zavaravamo? Tko kome maže oči? Tko nas to
pravi budalama? Ne možemo to dopustiti. Stanje okoliša je više nego
katastrofalno u našoj općini. Ako izuzmemo par udruga i par entuzijasta
koji pokušavaju bar donekle riješiti taj problem, možemo slobodno reći
da nitko ne poduzima ništa. Razni projekti ostaju neiskorišteni zbog
nezainteresiranosti upravo tih koji provode ankete, mjesto da poduzimaju
mjere i radnje. Ne mrdamo s mjesta. A znamo, naučili smo to valjda, ili
smo barem trebali, da naše probleme ne rješava netko drugi. Mi smo ti
koji ih moramo riješiti.
Pitam
se dalje, postoji li doista tih 300 ljudi koji su zadovoljni stanjem
okoliša, ili je sve izmišljeno? Pa zar da od tih 300, nije bio ni jedan
koji je nezadovoljan? Ne, u našoj općini svi su zadovoljni. I čemu onda
taj LEAP i još nekiliko skraćenica iz tog članka, ma šta oni značili,
kad su ljudi zadovoljni stanjem okoliša. Sramota je da se u zadnjih
sedam-osam godina nije poduzelo ama baš ništa, na sustavnom rješavanju
divljih deponija, na edukaciji građana, na primjenjivanju propisanih
kazni za odlaganje otpada na zabranjenim mjestima, na izgranji kolektora
za čišćenje otpadnih voda, na brizi za okoliš bilo koje vrste. I još
jednom sramota je. A sramota nije samo onih koji su dužni i ne
poduzimaju ništa, sramota je i naša što ih ne potičemo. I dok se mi koji
nismo anketirani gušimo u smeću, evo što taj LEAP radi, iz zadnjeg
dijela spomenutog članka :
"
LEAP radna
grupa trenutno radi na izradi strateških i operativnih ciljeva koji će
se odnositi na tlo, zrak, vodu i bio-raznolikost. Izradu LEAP dokumenta
koji će u konačnici sadržavati izvještaj o stanju životne sredine,
definirane probleme i ciljeve s konkretnim zadacima za rješavanje
problema u oblasti životne okoline Općina Orašje provodi u suradnji s
UNDP-om u okviru programa MDGIF". Ovako se dobro prema okolišu ne brine ni kapetanica Jenaway, sa svemirskog broda Voyager.
Ako
mislite da je nemoguće promijeniti svijest o brizi za okoliš, o brizi
za nas same u prijevodu, varate se. Primjer je općina Bihać i općenito
gradovi i mjesta uz rijeku Unu. Kod njih nema smeća. A isto su
"Balkanci" kao i mi. Svatko treba početi od sebe, brinuti se za svoj
odnos prema okolišu, a istovremeno galamiti na druge i na one koji su
nam i mater i ćaća u Općini, Županiji, Federaciji, a ponašaju se kao da
su zla maćeha iz Pepeljuge.
Tetrijeb
|