Iako bi čovjek pomislio da u dobra krize, rececije, neimaštine i situacije u kojoj se nema novaca, prevladavaju umovi koji pokušavaju izvući maksimum iz minimuma, događaju se i slučajevi u kojima se događa upravo suprotno. Čist dokaz toga je i lovačka zabava ili da kažem lovačke zabave koje se događaju u subotu 28.1.2012.g. Lovačka zabava je do sada uvijek bila primjer kako zabavu
treba organiziriti. Zabava za koju se uvijek, i to ne bez razloga,
tražila karta više.
Ove godine su se dogodile neke stvari koje ne služe
za primjer kako se treba ponašati. No one i dalje služe za primjer, ali
za primjer kako se ne treba ponašati. U jednoj tako uređenoj udruzi, kao
što je lovačka udruga, u kojoj je jako puno sekcija, za očekivati je da
postoji razrađena strategija u svakoj situaciji. No, prevari se čovjek.
U udruzi je došlo do raskola u mišljenju gdje se lovačka zabava treba
održati. Da li u dvorani čiji je vlasnik i sam lovac ili u dvorani koja
odgovara drugim lovcima radi nekih drugih interesa? Često se dogodi da
oni koji su na vlasti pomiješaju privatne i javne interese. Nije se ni
teško zabuniti, jer to i nije lagano razlikovati. Javni interes. Što to
uopće znači? Ako je nešto javno, pa valjda i ja kao pojedinac pripadam
toj javnosti. Pomažući svatko sebi, pomaže i ukupnoj javnosti. Da se ne
udaljim previše od teme, to su razmišljanja naših političkih voditelja i
čuvara ustavnog poretka. Ali, udruge, te interesne skupine ljudi,
upravo se i organiziraju kako bi promovirali svoje zajedničke ciljeve.
Ciljeve ciljane grupe, ali cijele grupe. Ako se u takvoj grupi pojave
pojedinci koji misle da se pridjev "jednak" može komparirati, onda se
događaju ovakve stvari. Dvije lovačke zabave! Čudi me zapravo kako je
ostalo da budu samo dvije. Nije postojalo nikakvo razmišljanje što se
time želi postići. Ima li ovakvo odvajanje kakav cilj. Hoće li se od
toga postići išta dobro. Naravno da neće. Raskol, može dovesti samo do
još većeg raskola, kao i do povećanja broja raskola. Postoje ljudi, a
oni su u većini koji ne bi birali. Dogodit će se da ne odu nigdje, a za
godinu dvije, tek ćete onda vi kao udruga biti nigdje. E moji lovci,
zaista nisam ovo od vas očekivao.
Tetrijeb
|