Kako je prema nepisanom pravilu, dan uoèi Badnjaka (23.12.) dan kada službeno zapoèinje sezona igranja Prstena, red je da vam dan uoèi otvorenja sezone prenesemo nekoliko informacija o toj igri. Prsten je stara igra iz Bosanske Posavine. Glavni rekvizit u igri prstena je okrugli, èetverokutni, šesterokutni ili okrugli mjedeni, bakreni ili od drugog metala napravljen prsten ili navoj, a može se koristiti i drugi slièan predmet. Prsten se
igra sa 10 kapica koje su zapravo šeširi, kojima je odsjeèen obod. Stoga
se negdje ova igra i zove kapice.
Može se igrati jedan protiv jednoga,
dva protiv dva, tri protiv dva i slièno. Igra se najèešÃ¦e zimi, po
kuæama i èitaonicama, uz meze ili u prijašnje vrijeme èvarke i kiseli
kupus.Igra
se od veèeri do ranog jutra. U novije vrijeme organiziraju se i turniri
u igri prstena, a buduæi da se ova igra na ovaj naèin igra samo u
Posavini, turniri u prstenu se èesto nazivaju i svjetskim prvenstvima u
prstenu.
Naèin igranja je slijedeæi:
Jedan igraè
sakrije prsten pod jednu od kapica, a zadatak njegovih protivnika je da
pronaðu prsten u što manje pokušaja. Oni najprije traže „išÃ¦ile", to
jest odreðuju svako svoje kapice ili kapicu, pod kojom smatraju
("sumiraju" - sumnjaju) da je prsten. Tako se i kapica pod kojom se
smatra da je prsten zove „išÃ¦il". Bilo dogovorno sa ostalim suigraèima,
bilo samoinicijativno, jedan od igraèa doslovce udara kapu pod kojom
misli da je prsten. Tako da prsten, ako je pod kapom, zna vrknuti visoko
u zrak.
Iskusniji igraèi èak znaju pogoditi ispod kojeg dijele kape se
nalazi prsten, pa ga ne udara rukom, nego ga nabode prstom ili uhvati sa
tri prsta. U svakom sluèaju, ukoliko prsten bude pronaðen u prvoj
kapici, krijaèa (ekipa
koja krije prsten) ne dobiva ni jedan bod (bodovi u prstenu zovu se
konji). Ukoliko prsten bude pronaðen u drugoj kapici, dobiva jedan bod.
Ukoliko prsten ne bude pronaðen u prve dvije kapice, obièno nakon toga
slijedi „bešanje", to jest eliminiranje kapica pod kojim prsten ne bi
trebao biti.
Inaèe, prilikom bešanja, uzvikuje se rijeè „beš",
a ukoliko se traži prsten mora se to naglasiti, pa se obièno uzvikuje:
moja, meni, naša ili nama. U igri prstena šest kapica pripada ekipi koja
krije, a èetiri kapice pripadaju protivnièkoj ekipi, što znaèi da se
šest kapica može bešati a u èetiri tražiti prsten. Ukoliko prsten bude
pod prvom kapicom koja se beša, krijaèeva ekipa dobiva 12 konja, ukoliko
bude pod drugom 10 konja, pod treæom 8, pod èetvrtom 7, pod petom 6 i
pod šestom, 5 konja. Pronaðu li ga pod kapama koje su ostale kao išÃ¦il,
protivnièka ekipa dobiva dva konja, a sakrivanje preuzima protivnièka
ekipa.
Uobièajen naèin igre je da ostanu èetiri kape, dva beša i dva
išÃ¦ila, te da onda igraè ponovno udara kape pod kojima smatra da je
prsten. Kapice koje igraèi udaraju za sebe zovu se „ðulke". U pravilu se
beša od 12 konja pa naniže, ali ukoliko igraè nije baš siguran, bešati
se može i od 5 konja naviše, ali se to prethodno mora naglastiti. Dok
igraè krije, njegovi protivnici
promatraju njegove pokrete, reakcije i gegove, tražeæi nešto što on
napravi u trenutku kad ostavlja prsten, kao što su nehotièni tikovi na
licu, mrdanje usnama, širenje nosnica, mrdanje obrvama, znojenje èela,
mrdanje žila na ruci, ubrzan rad srca vidljiv na vratnoj žili,
neobièni pokreti tijela i sl. (svi ti pokreti po kojima je odreðeni
igraè prepoznatljiv, zovu se murifeti).
Postoje, doduše i igraèi koji
uopæe ne prate sakrivanje prstena, nego prsten traže otprilike, uzdajuæi
se u sreæu. Takvi igraèi zovu se abatunaši. Inaèe, prsten se krije na
naèin da se dvije ili više kapica stavi na gornji dio dlana i ruke, a
prsten drži izmeðu kažiprsta i srednjeg prsta na istoj ruci. Drugom
rukom pridržava se gornja kapa, dok se donja ostavlja. Partija (reda)
prstena igra se do 201 konja, ali uvjet je da prsten ostane kod ekipe
koja je krila prsten.
Ako protivnièka ekipa ne skupi više od 100 konja, kaže se da su ostali u
cigana. Kada jedni ili oboji doðu blizu 200 konja, kaže se da su na
èotu. Prsten se igra na podu, na prostrtoj deki. U igri prstena nastali
su i mnogi izrazi:
-„ðe dvojica
tod gu'ica"- izraz koji se koristi kada dvojica igraèa iz iste ekipe
imaju išÃ¦il u istoj kapi, pa se hoæe reæi da tamo gdje dvojica misle da
je prsten, sigurno nema ništa.
-„evo ti na
budžuk"- naèin ponižavanja protivnièkog igraèa, na taj naèin da mu se
naprimjer kapa koju je on zaišÃ¦ilio baci, pokazujuæi tako da se ne
razumije u igru, uzvikujuæi pritome da mu se ta kapa daje na budžuk, u
prevodu da mu se daje na poklon.
Daniel Dominkoviæ
|