Kako je prema nepisanom pravilu, dan uoči Badnjaka (23.12.) dan kada službeno započinje sezona igranja Prstena, red je da vam dan uoči otvorenja sezone prenesemo nekoliko informacija o toj igri. Prsten je stara igra iz Bosanske Posavine. Glavni rekvizit u igri prstena je okrugli, četverokutni, šesterokutni ili okrugli mjedeni, bakreni ili od drugog metala napravljen prsten ili navoj, a može se koristiti  i drugi sličan predmet. Prsten se igra sa 10 kapica koje su zapravo šeširi, kojima je odsječen obod. Stoga se negdje ova igra i zove kapice. 

Način igranja je slijedeći:

Jedan igrač sakrije prsten pod jednu od kapica, a zadatak njegovih protivnika je da pronađu prsten u što manje pokušaja. Oni najprije traže „išćile", to jest određuju svako svoje kapice ili kapicu, pod kojom smatraju ("sumiraju" - sumnjaju) da je prsten. Tako se i kapica pod kojom se smatra da je prsten zove „išćil". Bilo dogovorno sa ostalim suigračima, bilo samoinicijativno, jedan od igrača doslovce udara kapu pod kojom misli da je prsten. Tako da prsten, ako je pod kapom, zna vrknuti visoko u zrak.

Iskusniji igrači čak znaju pogoditi ispod kojeg dijele kape se nalazi prsten, pa ga ne udara rukom, nego ga nabode prstom ili uhvati sa tri prsta. U svakom slučaju, ukoliko prsten bude pronađen u prvoj kapici, krijača  (ekipa koja krije prsten) ne dobiva ni jedan bod (bodovi u prstenu zovu se konji). Ukoliko prsten bude pronađen u drugoj kapici, dobiva jedan bod. Ukoliko prsten ne bude pronađen u prve dvije kapice, obično nakon toga slijedi „bešanje", to jest eliminiranje kapica pod kojim prsten ne bi trebao biti.

Inače, prilikom bešanja, uzvikuje se riječ „beš", a ukoliko se traži prsten mora se to naglasiti, pa se obično uzvikuje: moja, meni, naša ili nama. U igri prstena šest kapica pripada ekipi koja krije, a četiri kapice pripadaju protivničkoj ekipi, što znači da se šest kapica može bešati a u četiri tražiti prsten. Ukoliko prsten bude pod prvom kapicom koja se beša, krijačeva ekipa dobiva 12 konja, ukoliko bude pod drugom 10 konja, pod trećom 8, pod četvrtom 7, pod petom 6 i pod šestom, 5 konja. Pronađu li ga pod kapama koje su ostale kao išćil, protivnička ekipa dobiva dva konja, a sakrivanje preuzima protivnička ekipa.

Uobičajen način igre je da ostanu četiri kape, dva beša i dva išćila, te da onda igrač ponovno udara kape pod kojima smatra da je prsten. Kapice koje igrači udaraju za sebe zovu se „đulke". U pravilu se beša od 12 konja pa naniže, ali ukoliko igrač nije baš siguran, bešati se može i od 5 konja naviše, ali se to prethodno mora naglastiti. Dok igrač krije, njegovi protivnici  promatraju njegove pokrete, reakcije i gegove, tražeći nešto što on napravi u trenutku kad ostavlja prsten, kao što su nehotični tikovi na licu, mrdanje usnama, širenje nosnica, mrdanje obrvama, znojenje čela, mrdanje žila na ruci, ubrzan rad srca vidljiv na vratnoj žili,  neobični pokreti tijela i sl. (svi ti pokreti po kojima je određeni igrač prepoznatljiv, zovu se murifeti).

Postoje, doduše i igrači koji uopće ne prate sakrivanje prstena, nego prsten traže otprilike, uzdajući se u sreću. Takvi igrači zovu se abatunaši. Inače, prsten se krije na način da se dvije ili više kapica stavi na gornji dio dlana i ruke, a prsten drži između kažiprsta i srednjeg prsta na istoj ruci. Drugom rukom pridržava se gornja kapa, dok se donja ostavlja. Partija (reda) prstena igra se do 201 konja, ali uvjet je da prsten ostane kod ekipe koja je krila prsten. Ako protivnička ekipa ne skupi više od 100 konja, kaže se da su ostali u cigana. Kada jedni ili oboji dođu blizu 200 konja, kaže se da su na čotu. Prsten se igra na podu, na prostrtoj deki. U igri prstena nastali su i mnogi izrazi:

-„đe dvojica tod gu'ica"- izraz koji se koristi kada dvojica igrača iz iste ekipe imaju išćil u istoj kapi, pa se hoće reći da tamo gdje dvojica misle da je prsten, sigurno nema ništa.

-„evo ti na budžuk"- način ponižavanja protivničkog igrača, na taj način da mu se naprimjer kapa koju je on zaišćilio baci, pokazujući tako da se ne razumije u igru, uzvikujući pritome da mu se ta kapa daje na budžuk, u prevodu da mu se daje na poklon.

Daniel Dominković