 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Naslovnica
| Oj Hrvatska na svemu ti fala! |
| Petak, 11 Ožujak 2011 | ||
 Malo tko od Hrvata iz Bosanske posavine, ovih zadnjih mjeseci da nije osjetio na svojoj koži provođenje nove politike Vlade Republike Hrvatske. Bilo da se radi o brisanju prebivališta (protjerivanju), bilo da se radi o zabrani povrata poreza, Bilo da se radi o maltretiranju na granici, bilo da se radi o provođenju svojeg Kosova. Nesumnjivo je da u Hrvatskoj pušu neki novi vjetrovi, zapadni i južni. No, postoje i vjetrovi koji
smrde, bez obzira iz kojeg smjera dolazili.
Isto kao i golubovi. Jedni lete, a drugi se puštaju. Tako
represivni organi i organke RH, u želji da zaštite Ustav, pravni poredak
i slično, upravo čine suprotno. Krše sve što se skršiti da. I Ustav i međunarodne ugovore, a onda normalno i zakone.
Čime se
opravdava drugačije provođenje istog zakona u različitim vremenskim
razdobljima ili različita primjena istog zakona u različitim sredinama
(Posavina, Hercegovina)? Opravdati se ne može ničim, a da to bude na
zakonu utemeljeno. Ali može konstatacijom da je netko Bog i batina i da
može raditi što hoće, jer nema puno onih koji će se pobuniti. Zakon o
prebivalištu i boravištu građana RH, donesen je davne 1991. godine. Imao
je nekoliko sitnih izmjena, a zadnja je bila 2000. godine. Za to
vrijeme, u tih 20 godina, svaka policijska stanica je provodila svoju
politiku i radila je kako je htjela. U Osijeku se prebivalište moglo
prijaviti, bez prethodne odjave. U Županji su tražili prethodnu odjavu.
(U Županji sad negiraju da su radili tako.) No, dok su radili tako,
radili su ispravno. Jer, osoba može imati samo jedno prebivalište. A ako pitate može li se imati ni jedno prebivalište. Odgovor glasi ne. Sad prema istom Zakonu, a prema
novoj politici, osobu se može odjaviti sa prebivališta, ako zavidni
komšija prijavi nekoga da ne živi tu. I onda čovjek ostane bez
prebivališta. Prema tom Zakonu, prebivalište je mjesto u kojem čovjek
trajno živi. Dakle, gdje se nastanio, s namjerom da tu bude. No, to ne
znači da čovjek nema pravo imati stan u Dubrovniku i privremeno živjeti
tamo. Tko koga ima pravo provjeravati gdje živi, kamo putuje, zašto
putuje, zašto radi što hoće, dok ne krši Zakon? Nitko. No ima naša Majka
Hrvatska i druge metode. Ako ne može zabraniti da se svatko prijavi
gdje hoće, uticat će, vrlo licemjerno, na građane koji već imaju
prebivalište, da ne prijavljuju nikog iz Bosne kod sebe, jer,
provjeravat će se. I što se dalje događa? Čovjek koji zaista ima posao u
Županji, koji bi zaista iznajmio stan u Županji i koji bi tamo živio,
ne može naći stan, jer će se provjeravati, a stanodavac ne vjeruje da će
ovaj tamo živjeti. S druge strane, Srbi koji su "izbegli" u Srbiju i
imaju prebivalište tamo, ostaju prijavljeni u mjestu gdje su živjeli i
prije. Nikog se ne odjavljuje sa prebivališta.
Znači prebivalište ne
može! A ne može ni povrat PDV-a! Zato što smo državljani RH. A imamo
prebivalište u BiH i državljanstvo BiH i izvozimo robu iz RH. Platimo
porez u RH, pa onda platimo i porez i carinu u BiH. Ne mora čovjek biti
veliki stručnjak da shvati da tu isto nešto smrdi. Dvostruko
oporezivanje ne postoji nigdje. A po Zakonu o PDV-u, za robu koja se
izvozi iz RH, povrat poreza se mora odobriti. I ništa se u zakonu nije
izmijenilo, a procedura jeste. Tko je onda ovdje lud? Mi smo ludi. Ludi
smo jer puštamo da nas prave budalama. Na nama treniraju strogoću.
Postavlja se dalje pitanje, kakve mi koristi imamo od toga što smo
državljani RH? Kakve pogodnosti imamo? U kojem smo to pogledu zaštićeni i
pred kojim smo to tijelom državne uprave, prvenstveno hrvatski
državljani? U odnosu na koga smo to jednaki? Prema ovom gore iznesenom, nemamo nikakve koristi od Hrvatske, ali imamo
štete. Ali zato oni imaju itekakve koristi od nas. Za izbore nas
maksimalno koriste, koriste se time što kupujemo kod njih, što studiramo
kod njih i što smo kao djeca koja misle da je mama, mama i da svu djecu
jednako voli. Ali mama je u ovom slučaju nekome mama, a nekome maćeha.
I to nije sve, u ovaj problem se možemo još dublje upustiti, pa ćemo vidjeti i slijedeće. Zahvaljući tome što živimo u pograničnom području, veliki broj Slavonaca kupuje kod nas. No kako oni imaju povrat poreza i nešto dobiju na mijenjanju kuna u marke, naši lokalni trgovci podižu cijene robe. Onda nama bude još skuplje. Zato kilu celera plaćamo sedam maraka i devedeset feninga. Zbog toga i još nekih razloga bivamo kažnjeni što živimo u pograničnom području. Negdje je to prednost i povlastica, a kod nas eto kazna i sankcija.
Tetrijeb
PODIJELITE ČLANAK
|
||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
dopis-ploča
Rječnik
Ukupno 1451 riječi!
streljo - [JosObfuscator] [X2lpiA6m2)-rqe3Z^6nLi;bcXaPJ,jj=/ voger1;wa:yšG-.č4+cF6uapGypaXn>Rsa?5% 4oP12U^s=s1H=om?pb4SZiai,wI` qrnmeqG|p;IuBo*čL+EleSK[yš6}kdl|`N|cjnGFA6a72QXnd}DaMf 7oTsT>o^OD6lb6a6o2p,`2=%5 ;č:i}(uxlo@vpsEDao7n`8.
kleba - imenica, veliki nož, nožina pogrdni naziv za nož. \"Šta si uzeo toliku klebu za kompir guljit?\"
šlajbuk - [JosObfuscator] Mn%oYB2vM%WPčhawS9~r)s1q{k4cdbazk4IV,h ;zn%o8=I_uvdHutčZ*cjMaHS3}snM?9Wi,HEFk,#,o^ pmuh}lCsiUsSM~sqk7Pqn.i3CQ%4cFY_,a