Sveti Đuro Posavski dobio po prstima! |
Nedjelja, 26 Rujan 2010 | |
Naš Đuro u procesu je dobivanja najvećeg turskog svjetovnog priznanja - medalje s likom Ataturka. Naime, Đuro se zdušno borio za očuvanje imena Donje Mahale, tj. ismijavao je prijedlog inicijative za referndum o promjeni naziva našeg susjednog naselja i blatio svakoga 'ko nije mislio k'o on. Možda će neki pomisliti kako se usudio pa to je osnovni mehanizam demokracije, zašto ne potegnuti pitanje nasilnog mijenjanja imena Trgovište/Utorkovište u Donja Mahala, zašto ne bi mještani sami odlučili? Ne bi bili prvi koji su to napravili (recimo Uskoplje), aaako bi napravili! Pa nije da su ga Turci osnovali nego su došli i silom ga promijenili! Ali to bi mogao zaključiti samo netko jako neiskusan. Prava istina je, pazite sad, da Trgovištljani/Utorkovljani nisu bili zadovoljni nazivom svojeg mjesta po pijačnom danu te su došli moliti Turke da ga oni tobože na silu promijene jer je njih bilo sram priznati Tolišanima da imaju bezveze ime sela! I tako su Doljanci bili sretni do današnjih dana dok se nisu pojavili Doljanski probisvijeti koji su im htjeli postaviti pitanje jesu li za promjenu (uvjeren sam, kad bi se malo dublje istražilo tko su inicijatori referenduma da se radi o Toliškim zetovima ili u najgoru ruku o Toliškim plaćenicima)! Nadalje, naš Đuro će svaki čas dobiti i titulu Pravednika među narodima, najviše priznanje Izraelske države koje se dodijeljuje osobama koje su spašavale Židove u II. svjetskom ratu. Ali on će biti prvi koji tu nagradu neće dobiti za spašavanje Židova. Dobit će je za držanje pod kontrolom nestašnog hrvatskog nacionalnog bića u Posavini, BiH i Hrvatskoj. Svi znamo kako se Hrvati povampire čim ih se malo pusti. Đuro nas čini boljima ukazivanjem na sva zla ovog vremena i pričajući nam priče kako su prije tekli med i mlijeko dok su drugi nama vladali. Đuro nas čini boljima. Naš Đuro dobitnik je Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (12. po važnosti odlikovanje u tadašnjoj SFRJ) jer je imao hrabrosti u, blago rečeno, nacionalističkom Domaljevcu, među Hrvatima, i sam Hrvat, sinu dati srpsko ime Risto. Trebalo je imati hrabrosti za tako nešto. Kažu da je tu hrabrost punac pogurao sa 10 000 tadašnjih njemačkih maraka, al pitam ja vas, ko bi to smio i za 100 000DM napraviti. Meni je žao što tad Đuro nije dobio i Orden za hrabrost. Na kraju i najveće odlikovanje, Đuro je u postupku kanonizacije, tj. proglašenja svetim. Nadam se da neću zgriješiti što ga već sad tako oslovljavam. Godinama ukazuje na sve greške koje činimo bilo da se radi o pojedincu, vlasti ili onima čija je svrha postojanja činiti dobro i činiti ljude boljima - Crkvi. Đuro nema ni najmanje rezerve prema kritiziranju i ismijavanju reliije i Crkve, kao da se radi o najvećem zlu ovog svijeta, ali ne zato jer ju ne voli nego jer ju želi učiniti boljom. Crkva umjesto da ga ne voli, u svojoj, nama neshvatljivoj, prosvijećenosti i veličini odlučila ga je nagraditi jer Đuro svojim kritikama i prokazivanjem stvari koje nisu dobre čini tu Crkvu boljom, a nama običnom puku je uzor i to su razlozi njegove kanonizacije. I onda dođe vrijeme izbora, Đuro ko Đuro nikog ne štedi, nekog ubode prstom u oko i krene se s niskim udarcima po Đuri (članak Marksist ĐURO (Mato) KESIĆ zvani POLE je “prljavac” iz Domaljevca-Šamca). E pa portalu www.provjereno.org ostavi ti našeg Đuru na miru. Kakavgod, naš je i svojim kritikama čini nas boljim ljudima. Ne vidim ništa loše u tome što je studirao u Beogradu, što je pao godinu, što nije mogao naći posao u struci (može značiti i da je bio politički nepodoban unatoč Ordenu bratstva i jedinstva), što je bio u Njemačkoj za vrijeme rata (možda se morao brinuti o tom istom dobrom puncu Risti) i sve drugo što navodite. To ne znači da ne može drugima držati bukvice. Vi ste samo zločesti portal u službi predizborne propagandne mašinerije! I još jednom se pokazalo da je nateže biti Svetac u svojem selu!
Nije Tetrijeb
|
« Prethodna | Sljedeća » |
---|