Dok čekamo da Ministar policije naše Županije da izvješće o ultramodernom načinu provođenja predizborne kampanje, takozvana rovovska predizborna kampanja, ili o pokušaju predaje oružja koja se otela kontroli, napisat ćemo mi svoju verziju ovog nemilog, ali zanimljivog i da kažemo veoma znakovitog događaja.

Naime, kao što ste vjerojatno već čuli (za razliku od policije koje se nalazi preko puta i nije ništa čula), sinoć 19.9.2010.g., izvjesni po svemu sudeći, neodlučni birač, odlučio je malo prodrmati uspavalu atmosferu u našoj sredini, ispucavši mirno nekoliko okvira metaka iz automatskog oružja, vele kalašnjikova. Do jutros policija nije ništa htjela reći o vrsti oružja kojom je izvršen napad, dok ne budu posve sigurni jer se sumnjalo i na tenk. Tako i sinoć, dok je taj izvjesni pucač iz automatkog oružja mirno pucao po čemu i po kome je htio, naša policija nije poduzimala ništa jer da bi se odlučili na akciju moraju biti sto posto sigurni, a prema nekim informacijama na zvuk pucnja vrata policije se automatski zaključaju, pa i sve da hoće, (a hoće, kako da neće) naša policija ne može djelovati u svrhu za koju postoji. Naime taj pucač, zvat ćemo ga Pucko Metkić mirno i staloženo ispucao je rafal metaka po HDZ-u BiH u Orašju i usput po susjednoj knjižari. Zatim je, ne žureći lagano i polako prošetao ili se provozao do HDZ-a 1990., gje je dalje isprobavao pušku. Onda do kuće Perice Jelečevića, pa do kuće Ive Vincetića Kombija, gdje se još malo pucketalo.  I tako. I ništa tu ne bi ni bilo previše čudno, da je ministar policije uključujući i komesara dao ostavku i pobjegao u nepoznatu zemlju čije ni ime ne znamo izgovoriti. Međutim to se nije dogodilo. Dogodilo se to preko puta policijske uprave. Preko puta ministarstva unutarnjih poslova. Događalo se to po cijelom gradu i trajalo najmanje pola sata. I kamere ispred IN Caffea i pred Megakopom. Dokaza na sve strane, a još se ništa ne zna. Jadu, bijedo, tugo, žalosti, nesrećo moja.

Tetrijeb