Sveti Blaž je živio za vrijeme vladavine cara Dioklecijana i Licinija za najvećih progona kršćana. Pretpostavlja se da je umro 317 godine. Gotovo se ništa ne može sa sigurnošću reći o njegovu životu. I sam sam čitajući razne izvore naišao na više verzija priče o njegovom životu i mučeništvu. Koja je ispravna manje je bitno, bitno je da opet malo uronimo u povijest i vidimo kakve se sve priče vežu uz svetog Blaža!
Sveti Blaž i Sveti Vlaho
Na Svetog Blaža Dalmatinci slave Svetog Vlaha, pogotovo štovanog uDubrovniku čiji je i zaštitnik. Naime, radi se o istoj osobi samo jeime došlo iz različitih jezika u različite krajeve Hrvatske.
Blaž dolazi od latinske inačice imena Blasius (koji je tepav, mucav), a Vlaho od grčke inačice imena Vlasios!
Bio je biskup u gradu Sebasteji u Maloj Aziji u pokrajini Pontis, kojije pri diobi Dioklecijanovog carstva postao glavnim gradom pokrajineArmenije (današnja središnja Turska). Po svojem jeziku i kulturiSebasteja pripada grčkoj provinciji Kapadociji.
Prema srednjovjekovnoj predaji, sv. Blaž je bio izučeni liječnik, aradi sveta života i čestitosti izabrao ga je kršćanski puk i kler uSebasteji crkvenim starješinom, biskupom. Kao pastir odlikovao seizvanrednim vrlinama, dubokim znanjem i darom čudesa. Krotak i ponizan,žarko pobožan, u životu nevin i nedužan, u razgovoru strog i ozbiljan,pravedan i bogobojazan, neizrecivo strpljiv poput Joba. Prigrlivšiteško breme biskupske časti u vrijeme najžešćeg progona kršćanstva,uložio je sav svoj trud, pa i sam život u obranu i širenje kršćanstva usvojoj biskupiji na korist vjernika. Brinuo se za svoje stado, tješionevoljnike, pomagao bolesnike potpunim pouzdanjem u Boga, svojomneugasivom vjerom i molitvom. Vrhunaravnom moći izliječio je mnogebolesnike i povratio im zdravlje.
Kako je nastalo grlićanje?
Jednom zgodom došla mu je žalosna majka noseći u naručju svoga sinakojemu je zapala riblja kost u grlu. Posvuda je tražila lijeka ipomoći, ali joj ona nije bila pružena. Kada je došla sv. Blažu, on jepoložio ruke na dijete, podigao oči prema nebu, znamenovao svetimkrižem grlo djetetu, pozvao Svemogućeg Boga i stao ga moliti da izlomii istisne djetetu kost iz grla i povrati mu zdravlje. Tada zamoli Bogada to učini svaki put onome tko se u bolesti grla obrati molitvama unjegovo ime. Čim je sv. Blaž završio svoju molitvu, dijete je ozdraviloi veselo se vratilo sa svojom majkom kući, zahvaljujući Bogu i sv.Blažu.
I pred samu smrt na stratištu, molio je Boga da milosrdno uslišimolitvu svakome tko boluje od grlenih bolesti, a zazove svečevu pomoćpred Bogom. Legenda veli da se tada pojavio iznad sveca svijetli oblakiz kojeg se začuo glas: "Ja sam onaj Bog koji te do sada proslavio, anadalje ću te još većom slavom uzvisiti. Udijelit ću svoju milost onimakoji budu slavili tvoju uspomenu." Od tada se kroz sva stoljeća donaših dana slavi ta uspomena na sv. Blaža obrednim grlićanjem.
Blažev mučenički put
U svečevo doba djelovao je u Sebasteji rimski upravnik Agrikola koji jebio krvni progonitelj kršćanstva i mnoge je kršćane ubijao i tamničio.Pobojavši se da i sam ne bude utamničen, posluša Kristov savjet: "A kadvas stanu goniti u jednom gradu, bježite u drugi." (Mt 10, 23). Sakriose u Argejsko gorje u Kapadociji gdje je živio dugo vremenapustinjačkim životom. Odatle je porukama i poslanicama upravljao svojomvjernom općinom. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu izkoje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnimkršćanima.
Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio.
Dok su lovci rimskog namjesnika Agrikole po šumama postavljali zamke zadivlje zvijeri (vukove, medvjede, risove, hijene, tigrove i lavove)kako bi ih slali u glavni grad carstva, gdje su se održavale poznategladijatorske igre u arenama, ali i puštale zvijeri na robove,osuđenike, a posebno kršćane naišli su na pećinu ispred koje su mirnostajale divlje zvijeri a sv. Blaž je molio među njima te su uhvatiliBlaža i odveli ga Agrikoli.
Agrikola baci biskupa u tamnicu i pokrene protiv njega kratki postupakkao što je bilo činjeno protiv opasnih zločinaca i veleizdajnika. UDioklecijanovo doba dovoljno je bilo da je netko kršćanin i time je većbio smatran opasnim zločincem.
Kad se sv. Blaž pri prvom saslušanju nije htio odreći Krista i nijepriznao poganske bogove, dade ga namjesnik batinati i ponovo ga baci utamnicu. Za nekoliko dana bilo je i drugo saslušanje na kojem senamjesnik obrati sv. Blažu riječima: "Ti si onaj koji propovijedaš novukršćansku vjeru pa mnoge vodiš u zabludu. Mi bismo te mogli bezdaljnjeg ispitivanja kazniti smrću, ali kako smo čovječni, želimo tepoštedjeti, pa te još jednom pitamo hoćeš li se pokoriti našimodredbama i iskazati dužnu počast našim bogovima?" Na to mu sv. Blažodgovori: "Namjesniče, bogovi koje vi poštujete nisu ništa drugo negodrvo, kamen, kovina, srebro i zlato, djela ljudskih ruku i ne mogu bitibogovi jer su ljudske tvorevine. Ja iskazujem počast Bogu koji jestvorio nebo, zemlju, mora i sve što je na i u njima. Vaši bogovi ćepropasti kao i svi koji se u njih uzdaju. Stoga im se neću pokloniti, asmrti se ne bojim jer će me ona uvesti u život vječni." Na to ganamjesnik da objesiti na drvo i mučiti te ga ponovo baci u tamnicu.Ženama, koje su u svoje ubruse hvatale krv mučenika kao dragocjenusvetinju za kršćansku općinu, namjesnik naredi odrubiti glavu.
Ni na trećem saslušanju ne odreče se sv. Blaž kršćanske vjere, negokaže Agrikoli: "Uzalud se trudiš, namjesniče. Kako se može oko koje jeveć ugledalo svjetlo, opet zaljubiti u tminu? Kako se može čovjek, kojije upoznao živog i istinitog Boga, pokloniti kumirima? Svih tjelesnihmuka se ne bojim jer je Gospodin Krist rekao: 'I ne bojte se onih, kojiubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti, nego se bojte onoga, koji može itijelo i dušu baciti u pakao.'" Na to namjesnik Agrikola proglasismrtnu osudu: "Blažu, koji se usprotivio carskim naredbama i koji nećeiskazati dužnu počast bogovima, neka se odrubi glava." Tako je sv. Blažosuđen na najnečovječniju kaznu od svih smrtnih kazni. Izveli su gaizvan gradskih zidina Sebasteje gdje mu je mačem odrubljena glava.Njegovo mučeničko tijelo sahranjeno je na istom mjestu kao i tijelopobožne kršćanke Eliseje. Kada nastadoše za kršćane mirna vremena, nadmučenikovim svetim grobom pobožni vjernici sagradili su crkvu u koju sukroz vjekove hodočastili. Još i danas u Sebasteji, u mjestu Sivas,postoji kameni lijes u kojemu su nekada počivale moći sv. Blaža.
Štovanje Svetog Blaža
I katolička i armenska i pravoslavna Crkva štuju sv. Blaža kao sveca imučenika. U Maloj Aziji, gdje mu je bila postojbina i Na čitavomkršćanskom Istoku velik je broj svetišta sv. Blaža.
Tijekom stoljeća je u Rimu, glavi cijelog kršćanstva, sagrađeno iposvećeno pet crkvi svetog Blaža. Godine 610. papa Bonifacije IV.pretvorio je poganski Panteon u Rimu, u kojem se do tada častilo 14poganskih bogova, u kršćanski hram posvećen Majci Božjoj ičetrnaestorici kršćanskih mučenika, pomoćnika u nevolji, poginulih zavrijeme careva Decija i Dioklecijana, a među njima je bio i Sv. Blasius- Sv. Vlaho i tako se počelo širiti njegovo štovanje u Francusku,Njemačku, Belgiju, Španjolsku, Englesku, pa i u hrvatske krajeve.Posebno se slavi u Dubrovniku. Moći sv. Blaža raznesene su po cijelomkršćanskom svijetu. U Napulju, u samostanu sv. Grgura Jermenskog, čuvase komad svečeve glave u dragocjenom svečevom kipu od srebra. Isto setako njegove moći čuvaju u srebrnoj ruci u knjižari sv. Blaža i crkvamau Napulju, zatim u crkvi Notre Dame u Parizu, u Bruxellesu u Belgiji,na Malti, u Bologni, u Bernu u Švicarskoj, u Mlecima, u Lisabonu uPortugalu, u Campostelli u Španjolskoj, u Veroni, u Kölnu i drugimmjestima. Po navodima povjesničara, neki su dubrovački trgovci 1026.godine donijeli iz Armenije moći sv. Blaža i te se čuvaju u bogatoukrašenom moćniku u stolnoj crkvi. Katedrala u Stonu također jeposvećena sv. Blažu. U brojnim crkvama naših krajeva nalaze se oltarisv. Blaža: u selu Janjina na Pelješcu, u Slanome, Orebiću, u Luci naŠipanu, u Cavtatu, u Konavlima, u selu Pridvorju (gdje je stolovaodubrovački knez) i drugdje. U Zagrebu od 1925. postoji i Župa svetogBlaža.
Blagoslov grla
O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla.Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv.Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakogdrugog zla!" Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u KatoličkojCrkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojimblagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kodblagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugamaIsusa Krista i zagovoru svetaca.
Dubrovnik i Blaž tj. Vlaho
Povijest Dubrovačke Republike najuže je vezana s imenom sv. Blaža.Njegovi kipovi štitili su gradske zidine i Knežev dvor. Njegova slikavijorila se na zastavama Dubrovačke Republike po svim morima. Lik sv.Blaža bio je na gradskom pečatu Dubrovnika i dubrovačkom novcu, koji jekolao cijelim svijetom.
Mlečani su se, prema legendi, na putu za Levant 972. godine ukotvili uGružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjeromzauzeti Grad. Pomoć je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba.
Sveti Vlaho se javio plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkviSvetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana ida se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena,Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom (prijesu to bili Sv. Srđ - zato i brdo Srđ i Bak).
Tu svoju slobodu očuvali si kroz sva stoljeća. I kada su susjednekraljevine i zemlje bile u ropstvu, Dubrovčani su zahvaljivali sv.Blažu što je spasio njihovu samostalnost i slobodu svoje male, alilijepe države. I danas se u svečanim procesijama nose moći svetogzaštitnika iz Stolne crkve u crkvu sv. Blaža. Dubrovčani cijene moćisv. Blaža kao najveću dragocjenost svoga grada i najviše dijelovanjegova tijela posjeduje upravo Dubrovnik. I nakon pada DubrovačkeRepublike, francuskom okupacijom početkom XIX. stoljeća, Dubrovčani sunastavili slaviti svoga zaštitnika.
Nitko nije smio previše zadužiti Republiku da bi ga se moralo previšečastiti. Kroz čitavo vrijeme trajanja Republike podignut je samo jedanspomenik (Mihu Pracatu), jer je vrhovni glavar bio Sv. Vlaho.
Knez je vladao samo mjesec dana - da se ne bi osilio ili previšezadužio Republiku. U ime Sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovali senovci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili brodovi,upućivali poslanici u strane zemlje, njegovi kipovi bdjeli na zidinama,promatrali svakog putnika i došljaka, njegove slike gledale su iz svihkućnih uglova i sprječavale mnoge nepodopštine i zločine.
Štovanje Sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovogBlagdana - 3. veljače - kada su ljudi masovno dolazili u Grad. To jebio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svim sudjelovati,uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj,kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdanaslobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost(ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslijeblagdana).
Blaž u "Osmanu"
U dva navrata svete moći je čuvao i veliki hrvatski pjesnik IvanGundulić o Blaževu 1612. i 1623. godine. On u jedanaestom pjevanju"Osmana" o svetom Blažu kliče: "Blaž na ime on se zove i s istoka dozapada od svetinje glas njegove po narodih leti sada; na svak čas bokroz veliko djelovanje od čudesa kaže svijetu on toliko drag je Kraljuod nebesa. Tim noseći križ u ruci s kraljevićem na boj doje i gdioružjem ini puci, on molitvam vojevo je."
izvori:
www.svblaz.hr
wikipedia (više članaka)
|