Kao da je bilo prekjuèer, kad je bila 1996. godina. A vidi sad dvijetisuæe i tko zna koja. Piliæa ti i pureæih ti prsa. Ni vrijeme nije više kao što je nekad bilo. Prije je to vrijeme, pogotovo u ravnici, teklo polako. Cmiljilo, da tako kažem. A danas èovjek ode na jedno piæe predveèer, a vrati se rano ujutro.

 Prije je èovjek mogao u jednom danu prebaciti preko ruku 30 kubika šljunka. Danas možeš gledati u gamaricu od po kubika cijeli dan, ona se mrdnuti s mjesta neæe. I niz drugih primjera ima o tome kako vrijeme leti. E pa kad lete tice, lete avioni, pa i letu štuke, te u nekim zemljama, kao što je naša i krave, te daju med i mlijeko, nema razloga da ne leti i vijeme. Od one 1996. godine, znaèajno smo tehnološki napredovali. Time ne mislim da smo išta pametniji. Ali smo brate tehnološki uznapredovali, da ni prije 20 godina nitko ni sanjati nije mogao šta æemo sve imati, a opet gluplji biti. U SF filmovima, napredak tehnologije uvijek znaèi i napredak u znanju. Ljudi su u filmovima pametniji. Kod nas jok. Evo naprimjer mobitel. 1996. godine nije bilo mobitela. Prvi su se pojavili kod nas tamo negdje 1997. i zamisli, ljudi su živjeli i bez mobitela. Mislim stvarno ne znam kako. Nepojmljivo! Danas tko nema mobitel kao da nema glavu. Odmah raspad sistema. Ali mobitel u redu. Ali ovo danas. U znanstvenofantasiènim serijama kao što su zvjezdane staze. Ljudi imaju mobitele, ali bez obzira što se serija odvija 400 godina u buduænosti, nemaju im mobiteli funkcija kao što imaju današnji. Slika, izraðuje fotografije, snima svatove, pjeva u svatova, pere pegla, èisti, kuva, èuva djecu, igra bele u èetvero, vozi, šiša, brije, podriguje i pušta vjetrove. Nema šta ne radi taj današnji mobitel. E pa nemojte se iznenaditi ako za 12 godina èovjeku stane srce, zato što se ispraznila baterija ili mu otpadne noga zato što je pritisnuo ljestve umjesto zvjezdice.

Tetrijeb