U vrijeme prve Crkve postojao je samo jedan blagdan - tjedni Uskrs - NEDJELJA, dan Gospodnji (grč. Kyriake hemera) i godišnji Uskrs - svetkovina Gospodnjeg uskrsnuća.
U 4. stoljeću počinje se slaviti i svetkovina Gospodnjeg rođenja. Tom svetkovinom htjelo se potisnuti pogansku svetkovinu Nepobjedivog Sunca koja se u Rimu slavila 25. prosinca, a u na Istoku 6. siječnja.

Svetkovina Božića prvi se puta spominje 354. godine. Poznato je da na sjevernoj hemisferi 21. prosinca noć biva najdulja, a dan najkraći. Nakon toga dana dan biva sve duži, a sunce se na obzorju sve više diže. U Rimu su zimski solsticij obilježavali 25. prosinca pa se toga dana među poganima slavilo Nepobjedivo Sunce koje se "rađa". Sunce je u poganskom kultu imalo veliko značenje pa je i nedjelja u poganskom kalendaru smatrana Danom Sunca. Kada je car Konstantin tjedni Dan Sunca proglasio u svom carstvu Danom Gospodnjim (nedjeljom) i zapovjedio da se ima posvetiti Uskrslom Kristu, sasvim je logično da je i svetkovina rađanja Nepobjedivog Sunca (25.12.) postala dan obilježavanja rađanja pravog sunca - Isusa Krista. U Egiptu se zimski solsticij slavio 6. siječnja pa je onda toga dana slavljen Božić, a na taj se dan slavilo i Isusovo krštenje.

U početku se u Rimu 25.12. slavilo Isusovo rođenje, poklon pastira i mudraca te pokolj dječice. Kad je s Istoka stigao i blagdan 6. siječnja, onda se 25.12. slavilo samo Isusovo rođenje, a poklon mudraca prebačen je na 6.1. Kada su Istočne Crkve preuzele od Zapada slavlje Božića na 25.12. onda je kod njih 6.1. ostao samo spomen Isusovog krštenja, a sve ostalo (Isusovo rođenje, poklon pastira i mudraca te pokolj dječice) slavile su 25.12.

U početku se na Božić slavila samo danja misa. No, nakon što je u Rimu izgrađena bazilika Marije Velike, a uz nju izgrađena kapela u čast betlehemskih jaslica, došlo se na ideju da se u toj kapeli slavi misa u noći 24/25.12. kao što se to činilo u Betlehemu. Tako je nastala misa polnoćka.

Kako su nastale jaslice?

Prve jaslice bile su naravno one u Betlehemu. Origen nam svjedoći već 248. godine da su kršćani mjesto Isusovoga rođenja štovali u Betlehemu. Carica Jelena dala je nad tom špiljom sagraditi baziliku. Druge jaslice bile su one iz 6. stolječa u kapeli pokraj bazilike Marije Veliku u Rimu (gdje je nastala polnoćka). Sv. Franjo Asiški 1223. godine u mjestu Greccio (blizu Asiza) načinio je nove jaslice. U jednu štalu unio je slamu, uveo je vola i magarca, postavio oltar gdje je svečenik služio misu. To su kasnije počeli oponašati u drugim crkvama, naravno sa figuricama umjesto pravih životinja i osoba.

Ukrašavanje božićne jelke dolazi nam iz germanske kulture, od germanskih naroda. Podrijetlo mu je vjerojatno u kultu plodnosti zemljoradničke kulture. Kao što je jelka uvijek zelena, tako se moli za trajnu plodnost i životnost prirode. Slično podrijetlo vjerojatno ima i sijanje pšenice u došašću. Svim tim starim kultnim sadržajima poganskih naroda dodijeljen je kršćanski značaj - Krist je trajno živ i besmrtan kao što je i božićno drvce zimzeleno. Krist daje novi život koji se rađa iz smrti, kao što i pšenica niče iz suhog sjemena. Tako kršćanstvo, dolazeći u novopokrštene poganske narode, ne ukida bogatstvo njihovih narodnih tradicija, nego ih čuva i oplemenjuje evanđeoskim sadržajima poštujući kulturu svakog naroda.

izvor:
www.katolici.org

 
odabrao:
Damir Đelo HadžiOršolić :)