Jeste li znali...

... da je prva pučka osnovna škola u BiH osnovana upravo u Tolisi? Saznajte više!
 

Izbornik

Ankete

Prijava






Zaboravili ste šifru?

Tko je Online

Gostiju online: 1
Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naslovnica
Sveti Martin (11.11.)
Utorak, 10 Studeni 2009
Sveti Martin daje pola plašta siromahuSveti Martin, svetac je puno popularniji u narodu nego u nekoj službenoj crkvenoj hijerarhiji. Nažalost, njegova popularnost nije radi njegovih dobrih djela, kojih je bilo puno nego radi činjenice da je on zaštitnik vinograda i vina te se na njegov dan - "Martinje" krsti mošt i tim činom pretvara u vino. Martinje je postao festival opijanja, a ne proslave sveca (nešto kao i Dan svetog Patrika, zaštitnika Irske), to posebno vrijedi za mlade. Kako naš kraj i nije nešto posebno vezan uz vino, niti imamo vinograda tako i ovaj svetac i Martinje kod nas nemaju velik značaj. Ali zato u Zagorju tj. sjeverozapadnoj Hrvatskoj... :) Ali vratimo se svecu. Naučimo nešto o njemu, njegovom životu, dobrim djelima koje je činio, legendama...
Sveti Martin (316./317.-397.) prvi je svetac koji ima liturgijski blagdan a nije bio mučenik. Zaštitnik je Francuske.
Rodio se kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji (u mjestu Sabaria, danas Szombathely u Mađarskoj), pretpostavlja se 316. godine. Pri kraju svoje vojničke karijere Martinov će otac doseći čin vojnog tribuna. Kada mu se rodio sin nazvao ga je Martin (umanjenica od imena Mars, rimskog boga rata) kako bi odao počast vlastitom vojničkom zvanju, ali i kako bi naznačio djetetovu budućnost. Međutim, Martina povijest neće pamiti kao vojnika. Kao vojni zapovjednik Martinov je otac često premještan te je stoga i Martin dosta putovao. Dio djetinjstva proveo je u talijanskom gradu Paviji. Tu je mladić poprimio nešto od humanističke naobrazbe. U Paviji Martin dolazi u kontakt s kršćanima koji su ga zanijeli svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Roditelji, koji nisu bili kršćani, odvraćali su svog sina od, tada još, nove vjere. Smatrali su kršćanstvo čudnom istočnjačkom sektom.Protivno vlastitoj volji, a prema izričitoj očevoj želji, Martin je unovačen u rimsku vojsku i postao je pripadnikom carske garde. Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek.
 
Martin i plašt
 
Imao je tek nešto više od 15 godina i usred zime pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska) susreo je prosjaka koji je, sav promrzao i u poderanim krpama, od njega tražio milostinju pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime. Kako nije imao novaca pri sebi odrezao je mačem polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju „Martinje ljeto“. Naredne je noći Martin usnio san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje.
 
U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen.Završivši vojnu službu Martin se vratio u rodnu Panoniju i jedno je vrijeme živio s roditeljima. Zaredio se za egzorcista. Pokušao je roditelje nagovoriti da prijeđu na kršćanstvo, što mu je s majkom i uspjelo, ali je otac ostao pri svojim vjerskim uvjerenjima. Nakon nekog vremena uputio se u Milano gdje se vodila vjerska polemika s krivovjercima arijancima (Arijanizam - nauk svećenika Arija iz Aleksandrije (4. st.) da Krist nije iste biti s bogom ocem, nego da mu je samo sličan). Martin se upustio u polemiku žučno braneći kršćanstvo, a što je završilo tako da je bio prognan iz Milana te se jedno vrijeme skrasio u pokrajini Liguriji na otočiću Gallnaria. Tu je započeo samotnički život i s još jednim svećenikom osnovao malu redovničku zajednicu koju danas možemo nazvati i prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi.
 
Guske

Poslije nekog vremena u francuskom gradu Potiersu upoznaje biskupa Hilarija koji će ga zarediti za svećenika i ponuditi mu boravište u mjestu Ligugé, a gdje će Martin opet utemeljiti samostan. Tu je kanio provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. Međutim, smrt biskupa Hilarija, koji je u tom trenutku bio biskup u Toursu, poremetiće Martinove planove. Izbor za novog biskupa pada na Martina i stoga ga pozivaju u grad kako bi izliječio jednog bolesnika. Martin se pozivu odazvao, a tada mu objasniše kako je bolesnik mjesna biskupija koja je bez svog pastira. Martin je htio izbjeći tu čast i te se sakrio u prostoriju u kojoj su obitavale guske. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odala da je Martin skriven među njima.
 

Sveti Martin kao biskup: ikona iz kapelice u mjestu St Martin,Provansa, Francuska

Biskup Martin
 
Nakon toga Martin je posvećen za biskupa te 370. godine.Biskupu čast obnašati će 27 godina i njegovo stolovanje obilježiti će širenje kršćanskog nauka jer će mnoga galska plemena pridobiti da prijeđu na kršćanstvo, a također će se odupirati građanskim vlastima koje su pokušvale zadirati u crkvene poslove. Kao biskup Martin je uveo, za to doba, velike novosti. Većina biskupa djelovala je po gradovima i većim mjestima, a Martin je svoju biskupsku skrb posvetio selima i seljacima. Stoga je u mjestu Marmoutier (nedaleko Toursa) otvorio svojevrstan centar za odgoj budućih svećenika, a koji bi danas mogli nazvati prvim sjemeništem u Galiji pa čak i u Europi ( otud i naziv Martin turški).Polagao je mnogo i na zajednički život te je tražio da njegovi svećenici žive što je moguće povezanije, u nekoj vrsti zajednice. Također je uočio kako bez dobre naobrazbe nema uspjeha te je od svećenika tražio da čitaju crkvena djela. Martina su posebice voljeli siromašni i izopćenici s kojima je osjećao bliskost. Ondašnja elita nije ga odveć simpatizirala jer ju je često opominjao i pozivao na pravdu, poštenje i solidarnost. Zbog toga je doživljavao razna poniženja i vrijeđanja, ali je još za života smatran najvećim francuskim biskupom.Premino je 8. studenog 397. dok je bio u posjetu jednom selu. Tri dana kasnije na njegovom sporovodu ispratilo ga je bezbroj seljaka i siromaha te oko dvije tisuće redovnika i redovnica. O njemu se govorilo "da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru".
 

 

Prisciliani
 
Martin je bio poznat kao zagovornik bespomoćnih. Stalno je posjećivao bogate, moćnike i molio ih za pomoć onima kojima to treba, za puštanje ljudi iz zatvora, za poništavanje smrtnih kazni. Bio je tako odobar govornik da su mu svi popuštali. Ne poslušati ga su jedino mogli izbjegavajući ga.
Najpoznatija je anegdota sa Priscilianima (biskup iz Španjolske i njegovi sljedbenici koji je poučavali između ostalog protiv braka i da je svijet stvorio vrag). Španjolski biskupi predvođeni Ithaciusom tražili su intervenciju kod cara Maksimilijana. Prisciliani su bili zarobljeni i čekali su smrtnu kaznu. Iako se Martin protivio tom nauku nije mislio da itko zaslužuje smrtnu kaznu pa ni heretici. Mislio je da im je dovoljna kazna izopćenje iz Crkve i da se svjetovna vlast u to ne treba upletati. Došavši do cara uspio ga je uvjeriti da pogubljenja nisu pravi način. Otišao je u uvjerenju da je uspio. U međuvremenu Ithacius je uspio podgovoriti cara te su Prisciliani pogubljeni. To je bilo prvo pogubljenje heretika u kršćanskoj crkvi (385.). Čuvši za Ithaciusov naum Martin je požurio nazad, ali je zakasnio.
Ithacius je tražio sastanak s Martinom , ali je Martin odbio bilo kakvu mogućnost da išta radi s takvim biskupima. Ali car Maksimilijan ga je prevario. Rekao je da će pustiti zarobljenike (pristaše bivšeg cara Graciana) ako nazoči sastanku s biskupima. Martin je pristao, ali je poslije imao veliku grižnju savjest. Nakon toga nikad više nije išao na biskupske skupove.
 
 

 

Zaštitnik
 
Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. Na njegovom grobu, diže se velika bazilika, svjetski poznato hodočasničko mjesto, a u cijeloj Francuskoj ima, kažu, njemu posvećenih 3667 što crkava što kapela.
Zaštinik je i mnogih mjesta u Europi, a u Hrvatskoj za svog zaštitnika uzeli su ga Beli Manastir, Virje i Čepinski Martinci.
 

 

Prikaz
 
Slikari ga prikazuju kaovojnika na konju dok mačem odsijeca dio svoga plašta koji daje prosjakuili kao biskupa s knjigom i biskupskim štapom u rukama. Do nogu muponekad stave gusku.
 
Martinje
 
Spomendan se slavi 11. studenog - dan njegove sahrane, a ne smrti. Prema običaju tada se peče guska i krsti mlado vino (Martinje). Po pučkom shvaćanju Martinje je kraj jeseni, završetak poljskih ratarskih radova i početak zime, a kod nekih i završetak proslave Svih svetih. Stoga je, naročito u srednjem vijeku, Martindan bio po cijeloj Europi veliki sajamski dan i vrijeme kad su se završavali mnogi ugovori, sklapale pogodbe, izmirivali dugovi, isplaćivale najamnine i porezi. U sklopu crkvene godine spomendan svetog Martina pada vrlo blizu predbožićnog vremena adventa (došašća), u kojem se tada postilo, slično kao u korizmi, pred Uskrs. Martindan je bio "posljednja prilika" za bolji mesni i mrsni zalogaj. Otuda je nastao običaj blagovanja "martinjskih gusaka", pečenja posebnog kolača (kruha) te "blagoslova" i kušanja novog vina. Ovi običaji žive još i danas. Post je, u međuvremenu, promjenom životnih okolnosti i crkvenih propisa, znatno ublažen..
 

 

Proslave
 
U Austriji, Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj djeca s lampama i svijećama idu ulicama i pjevaju pjesme o svetom Martinu. Čak i protestanti u Njemačkoj sudjeluju u tim procesijama iako većina njihovih Crkava ne priznaje svece.
Na Malti se djeca daruju s vrećama slatkišama i voća.
 
izvori:
moljac.hr
katolici.org
hr.wikipedia
eng.wikipedia
chatolic.org
 
Damir Oršolić
 

  

PODIJELITE ČLANAK


 

 

 

 
« Prethodna   Sljedeća »

facebook

dopis-ploča


Ime:

Poruka:

Rječnik

Ukupno 1451 riječi!
šeprtljit - [JosObfuscator] j{gUcj%8l~u0aar#.QgGXe_qoxv7laWv,Qi D4IpI=o+2,ofn-RnKcaJ|`šX>#WaIct03(iSr0i bqs?qeLp|) ?BEOpO3x;sog`lp.VU}lu)UwtSPo2 .L(]šiygX,e}p[HrjBpKt[)~mlc.~j.BAeu9,yag 4=lZbo=šue_)8* ;~#oWdQybaRrWaEW84đMG:kzi7va5K8oa{l8EtWDi# /C_p-7u|oR5*swOa>1HHow,yjZ wo^LDbB0iG|0t)_iOvi*:yv0 -nuZ2xnemv1j*bACeHJšJtSAYw/,Y Zre%MaL]5cLdMs>Si2e:t{iH@XG 1gcOb*,sbpi2Yl#)~+o1 hk>_)a8xkK{oWLX|z.
potiboljčit se - [JosObfuscator] ~nb8=g:%woHl2ntwa-92.jgHujorlxo,K wjfjd.p5*zoK$b%^c(i)EALtT)}1i`#z AG3gg]ru/%oPuSdOX_i@a#can|6ekQ~,7Ce o]un>zU1CR$rqv=enBčhS%xpacvNi5$Dsct/I>i.a gs>x#|weU`9m.
cvekla - imenica, vrsta povrća, cikla.