Jeste li znali...

... da je u Tolisi osnovano prvo kinološko društvo u BiH? Uskoro više.
 

Izbornik

Ankete

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:Kurt Russell pojede sam ovolikog vola

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naziv slike:

Naslovnica arrow Obrazovanje arrow Knjiga - Najstarija pučka škola u BiH
Knjiga "Najstarija pučka škola u BiH"
Četvrtak, 08 Siječanj 2009
knjiga_nae_kole.jpgPrikaz knjige Najstarija pučka škola u Bosni i Hercegovini, U spomen 185.obljetnice Osnovne škole fra Ilije Starčevića Tolisa, Tolisa, prosinac 2008. Naslov gore navedenog djela grupe autora (glavna urednica Marica Dubravac) se može prema kriterijima vrednovanja knjiga svrstati u vrstu stručne monografije. Po svom opsegu obuhvaća razdoblje od osnutka najstarije pučke škole u Hrvata u Bosni i Hercegovini 1823. do suvremenog razdoblja školstva u Tolisi odnosno praktički do današnjih dana. Monografija je djelo više autora dvadeset tri stručna suradnika odnosno djelatnika Osnovne škole fra Ilije Starčevića iz Tolise i sadrži ukupno 271 stranicu teksta, tablica i priloga.

Premda monografija nije podijeljena na poglavlja ipak bi je po sadržaju naslova i podnaslova mogli prema metodološko-analitičkoj koncepciji razvrstati na nekoliko cjelina. U tom smislu, se može govoriti o pet evidentnim, prema naslovima određenim cjelinama, koje obrađuju zadane teme. 

Kao prvo, dva naslova “Prirodna i geografska obilježja Tolise” i “Narodni običaji Tolise” (od str.7-28) mogli bi označiti kao prvu cjelinu koja obrađuje opće povijesne i kulturno-etnološke sastavnice toliškog kraja. Opći povijesni prikaz ukratko opisuje podrijetlo stanovništva, postanak naselja odnosno sela, osobito u razdoblju srednjeg i ranog novog vijeka do današnjih suvremenih događaja odnosno do domovinskog rata. Tablični prikaz kretanja stanovništva u posebnom podnaslovu zanimljiv je nadasve zbog uvida u demografsko kretanje stanovništva Tolise i usporedne stope nataliteta i mortaliteta. Tu kao statističku zanimljivost vrijedi istaknuti broj domaćinstava (broj kuća) po ulicama te popis prezimena u odnosu na broj stanovništva. Kod narodnih običaja u Tolisi opisani su ukratko božićni, pokladni, uskrsni i svadbeni običaji te toliška narodna nošnja.

Druga cjelina monografije (od str. 29 d 134) govori konkretno o školstvu od osnivanja i rada prve pučke škole (još za turskog vremena) od 1823. pa do 1962. kada je sagrađena nova školska zgrada, ova današnja. O prvoj pučkoj školi u Tolisi u BiH u više je navrata pisano. Zadnje je pisano u “Toliškoj tkanici”, a prije toga u monografiji Župa Tolisa 1802.-2002. (M. Nedić) i opširnije (T. Oršolić) je pisano i objavljeno u Časopisu franjevačke teologije u Sarajevu naziva “Bosna Franciscana” iz 2006. vrednovano kao izvorni znanstveni rad, naslova “Franjevci utemeljitelji prve hrvatske pučke škole u Tolisi i uopće u Bosni i Hercegovini”. Fra Julijana Jelinića u svom dvotomnom djelu “Kultura i bosanski franjevci” na jednom mjestu kaže da je prema sjećanjima starih franjevaca prva pučka škola u Tolisi i uopće u BiH imala je karakter prave osnovne škole kakve se onodobno bile u prekosavskoj Hrvatskoj. Ovo je samo jedan od primjera vjerodostojnog svjedočanstva o postojanju, ne bilo kakve škole, nego upravo škole sa pravim školskim programom i barem u početku civilnim učiteljem koji je doveden iz Cernika kako bi radio na opismenjavanju djece. Upravo se u monografiji opisuje u nekoliko podnaslova rad prve, druge, treće i naposljetku četvrte osnovne škole koje su kroz razna razdoblja sukcesivno napredovale u školskom obrazovnom sustavu. U periodu rada prve osnove škole 1823. do 1845. piše se o tome kakao je pod vrijednim franjevcem Ilijom Starčevićem podignuta škola koju je pohađao priličan broj djece, iz Tolise. Drugo razdoblje rada pučke škole je od 1856. kada je škola zajedno sa župnim stanom i crkvom prenesena na Raščicu. Sve do 1893. školstvo ostaje pod ingerencijom franjevaca od kada školstvo u potpunosti dolazi pod državnu ovlast. Tada je osnovana treća osnovna škola i izgrađena školska (stara škola) zgrada koja će ostati u svojoj namjeni osnovnog obrazovanja sve do izgradnje nove škole. Nova škola se gradi 1962. i nosi naziv Vladimir Nazor. Ovaj period školstva u monografiji je opisan kao rad treće osnovne škole. U podnaslovu o četvrtoj osnovnoj školi nekoliko je rečenica o izgradnji nove škole i počecima njena rada 1962. godine. Ona tada postaje škola u kojoj su se nakon četverogodišnjeg obrazovanja školovala i djeca iz Matića, Boka, Oštre Luke, Kostrča i Bukve Grede. Škola u Tolisi tako postaje jedna od većih škola u BiH a dakako najveća u općini Orašje. Ukupno je u školski program uključen 1721 učenik.

Kao poseban naslov u okviru druge cjeline je razdoblje školstva u periodu od 1962. pa sve do početka domovinskog rata 1992. godine. U ovom dijelu se spominju vrijedni podaci o gradnji škole i sudjelovanju toliškog puka u izgradnji i obavljanju građevinskih poslova. Tako doznajemo da je pučanstvo Tolise što udjelom u izgradnji što udjelom u dobrovoljnim prilozima sudjelovao s 40% ukupne investicije vrijednosti školske zgrade. S obzirom na ovu činjenicu može se s pravom konstatirati kako su upravo tolišani uvelike zaslužni i u materijalnom pogledu u izgradnji današnje školske zgrade. Nakon izgradnje škole u Tolisi ona postaje centralna škola s osmogodišnjim obrazovnim školskim programom sve do 1966. Nakon toga se otpočinje i u nekim do tada područnim školama (Matići, Bok, Oštra Luka) s osmogodišnjim školskim programom. U ovom naslovu se sustavno obrađuju pojedine školske godine sve do početka domovinskog rata školske godine 1991./1992. Prikazan je niz statističkih podataka o broju učenika tijekom školskih godina, zatim rad škole u kulturnom i obrazovnom pogledu u nastavnom i izvannastavnim aktivnostima učenika i učitelja i nastavnika škole.

Škola u razdoblju od 1992 do 1995. tijekom domovinskog rata poseban je naslov i možda ne po opsegu i značenju važan dio monografije ali svakako dojmljiv i upečatljiv. U zgradu škole je početkom domovinskog rata uselila vojska u kojoj su zbog vojnih potreba ostali tamo do 02. studenoga 1993. Zbog ratnog stanja i mnogobrojnog iseljenog stanovništva nastava se tijekom 1992./93 odvijala s 50% školskog gradiva i to u 28 privatnih kuća u Tolisi i 4 u Kostrču, koja su imala skloništa. Nastava se ponovno počela odvijati u školskoj zgradi nakon što se vojska iselila a izvodila se skraćenim školskim satom u trajanju od 35 minuta. To je omogućavalo normalizaciju izvođenja nastave, iako je rat još uvijek trajao i zbog općih opasnosti nastava je često puta prekidana. Unatoč ratnim uvjetima ipak je u potpunosti realiziran nastavni plan i program sve do završetka rata krajem 1995.

Zadnji naslov druge cjeline je suvremeno vremensko razdoblje rada škole od 1996. do 2008. od kada se normalizira rad škole i uvode razne inovacije u školskom obrazovnom sustavu u predmetnom pogledu zatim obnovi škole i školskih prostorija, raznim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima, kao što su folklor, i razne duge učeničke sekcije. Škola je u ovom razdoblju organizirala više prigodnih programa kulturnog sadržaja, a učenici su u inim sportskim, folklornim, glazbenim i drugim aktivnostima osvojili razne općinske i republičke nagrade te dobili priznanja.

Treća cjelina monografije (od str. 135 do 228) prema zamišljenoj podjeli sadržavala bi sljedeće naslove: Područna škola Kostrč, Izborni predmeti, Promjene u odgojno obrazovnom sustavu, Devetogodišnje osnovno obrazovanje, Izvannastavne aktivnosti, Školska knjižnica, Humanitarni ekološki odgoj, Rad školske zadruge, Izleti i ekskurzije i Izvanškolske aktivnosti. Ovdje se neće posebno govoriti o navedenim naslovima nego će se samo uputiti na znanje o obrađenim temama.

Četvrta cjelina (str. od 229 do 234) se odnosi na rad škole u njenom zakonodavno-stručnom dijelu a tri naslova: Zakonodavna tijela škole, Stručna tijela škole i Savjetodavna tijela škole, upravo to određuju kao razmatranu tematiku.

Na kraju, u petoj cjelini (od str. 235 do 271) monografije uglavnom se nalaze statistički podaci koji se odnose na popise prosvjetnih djelatnika koji su radili u školi od njenog osnutka, popis umirovljenih i preminulih djelatnika, zatim popisa sadašnjih djelatnika škole i popis bivših učenika škole koji su postali učitelji, nastavnici, profesori, magistri i doktori znanosti. Na kraju ove cjeline nalaze se slikovni prilozi raznih plaketa i priznanja dodijeljenih školi, kojih je bio nemali broj.

 

U zaključnoj riječi može se reći da monografija po svojoj vrsnoći, kako smo na početku kazali, ulazi u red stručnih knjiga ali ona ima svoju vrijednost i kao znanstvena knjiga iz razloga što su korišteni (pisani i tiskani) izvori iz školskog arhiva. Zato je prava šteta da se pri pisanju monografije nije koristila znanstvena metoda ali to ne umanjuje njezinu vrijednost kao sveobuhvatnog djela o razvoju školstva u Tolisi. Osobit naglasak treba staviti na vrijedne priloge i statističke podatke o kretanju broju učenika i broju razreda tijekom razdoblja od početka rada nove škole u Tolisi do današnjih dana. Prilozi raznih fotografija koji prate tekst su skladno prema vremenskom slijedu ukomponirani. Na kraju, složio bih se sa riječima glavne urednice, kako je monografija “zajednički pokušaj svih djelatnika škole u rasvjetljavanju dugog perioda postojanja i rada Osnovne škole fra Ilije Starčevića Tolisa”. Mišljenja sam, nakon što sam pomno pročitao knjigu, kako je djelo hvale vrijedan doprinos poznavanju prošlosti u razvoju školstva našega kraja, odnosno Tolise, koje je više nego rasvijetlio kulturno-obrazovni kontinuitet naše prošlosti.

 

 
Ivan Dominković (ivosorin)

 

 
 

facebook

dopis-ploča


Ime:

Poruka:

Rječnik

Ukupno 1451 riječi!
uljetit se - glagol, obući se lagano u hladno doba godine: \"šta si se uljetio, a vaka zima navanu?\"
bleso - imenica, glupava osoba, tupava osoba, budalasta osoba, blesava osoba.
građa - [JosObfuscator] X=Wrhi1pjmB}egNn5^;z+irc/g?aZsl,`0 uvH.3oH+5 }U3rč*a]k=M_m#GHhbaFnT(b.