 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Mladen i Manda Mladen i Manda i crvena napast | Mladen i Manda i crvena napast |
| Utorak, 14 Prosinac 2010 | ||
|
Dok je Mladen od kartona izrađivao rogove za sebe kao budućeg soba Djeda Mraza, Manda je na komadu papira crtala svoje najnovije remekdjelo. Bio je to složeni proračun i skica najnovije stupice za Djeda Mraza, koja je morala biti gotova do Božića. Manda je po svaku cijenu htjela uloviti Djeda Mraza i zahtijevati od njega poklon kakav ona hoće, jer joj je u zadnjih 40 godina donosio samo poklone koji se njoj ne sviđaju. Manda prozbori:
-MANDA: Mladene, oćel mi valjat stupica?
-MLADEN: stupica, šta će nam stupica, nisam zno da imamo miševa.
-MANDA: ma kaki miševa budalo jedna. To ti je stupica za vatanje djedova mrazova.
-MLADEN: a zašto Mando oćeš uvatit Djeda Mraza?
-MANDA: tebi je izgleda patka mozak popila. Pa šta ja tebi cile godine pričam. Pričam ti da oću novi auto, a Djed Mraz mi donese bombonjeru od 200 grama. Onda kažem da oću za Božić novu kuću na moru i Jack pot na lotu, a ja dobijem kilu mandarina. Pa jel ti to nije sumnjivo?
-MLADEN: jest malo mije čudno. Ja poželim za Božić čokoladicu i dobijem čokoladicu. Drugi put poželim oblatne i dobijem oblatne. Nije mi onda jasno kako tebi ne ispunjava želje.
-MANDA: e pa ispitat ćemo mi to. Vijet ćemo mi đe se tele veže i kake će mi poklone ubuduće donosit.
-MLADEN: de kad ga uvatiš pitaj ga bil me tio primit u službu kod sebe.
-MANDA: kaku službu?
-MLADEN: pa ja ti Mando još od mladosti maštam o tome da postanem sob Djeda Mraza i da se vinem u visine i da letim među zvijezdama i da svi ljudi budu sretni.
-MANDA: otkako se više ne pjeva ona pjesma Druže Tito mi ti se kunemo, ti si posve sa puta skrenio...
-MLADEN: al Mando to je moja želja.
-MANDA: koje?
-MLADEN: pa to da budem sob Djeda Mraza.
-MANDA: ma ti moreš bit samo magarac Djeda Mraza.
-MLADEN: e pa vijet ćeš.
-MANDA: ja ću možda i vijet, a ti ak se nastaviš budalesat neš ništa vijet ni čut. Nego šta veliš ti jel bolje da u stupicu metnemo keksa ili kavu uzam jakobs aromu?
-MLADEN: ne znam za čega.
-MANDA: pa za lov Djeda Mraza, krastavče jedan požutiti.
-MLADEN: aha, ja, ja, pa normalno svašta ja i pitam.
-MANDA: ma svašta ja pitam. Najbolje je da metnem obadvoje. I kad Djed Mraz dođe, klap zvekne ga ova močuga po glavi i da vidimo onda.
-MLADEN: ako ga ubije?
-MANDA: neće ga ubit, to je rastova močuga. Da sam metnila jelovu, onda bi bilo jaoj i pomagaj. Vak će se izvuć sa jednom čvorugom.
-MLADEN: a možda da ga lipo pitaš, možda bi bilo više vajde?
-MANDA: dosta sam ja lipo čekala. Čekala sam četerest godina da dobijem za Božić šta oću. Sad ćemo malo drukče se igrat.
-MLADEN: a da ipak malo obložiš ovu močugu sa spužvom?
-MANDA: obložit ću ja tebe sa dva tri udarca po prnjoki ako ga budeš i dalje branio.
-MLADEN: ma nije, ne branim ja njega, već se bojim da neš zaboravit đe si postavila stupicu, pa da se neš ti u nju uvalit.
-MANDA: neću ne boj se.
-MLADEN: otkud znaš.
-MANDA: e pat lipo. Donila sam jednoglasno novi kućni red.
-MLADEN: jel?
-MANDA: ja. Odsad pa na dalje ja ću samo ležat na kavuču, a ti ćeš po kući odat i donosit mi štogod ja budem tjela. Zato ak se iko od nas dvoje uvali u stupicu to nikako neću bit ja. Jel to jasno?
-MLADEN: aha Mando dobro je.
Mladen je tada znajući šta ga čeka otišao do stupice i mirno pretrpio i taj udarac u glavu.
A poruka današnje epizode glasi: tko drugome jamu kopa, bolje mu je da postavi stupicu. Daniel Dominković
|
||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|