 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Mladen i Manda Mladen i Manda i crvena napast | Mladen i Manda i crvena napast |
| Utorak, 14 Prosinac 2010 | ||
|
Dok je Mladen od kartona izraðivao rogove za sebe kao buduæeg soba Djeda Mraza, Manda je na komadu papira crtala svoje najnovije remekdjelo. Bio je to složeni proraèun i skica najnovije stupice za Djeda Mraza, koja je morala biti gotova do Božiæa. Manda je po svaku cijenu htjela uloviti Djeda Mraza i zahtijevati od njega poklon kakav ona hoæe, jer joj je u zadnjih 40 godina donosio samo poklone koji se njoj ne sviðaju. Manda prozbori:
-MANDA: Mladene, oæel mi valjat stupica?
-MLADEN: stupica, šta æe nam stupica, nisam zno da imamo miševa.
-MANDA: ma kaki miševa budalo jedna. To ti je stupica za vatanje djedova mrazova.
-MLADEN: a zašto Mando oæeš uvatit Djeda Mraza?
-MANDA: tebi je izgleda patka mozak popila. Pa šta ja tebi cile godine prièam. Prièam ti da oæu novi auto, a Djed Mraz mi donese bombonjeru od 200 grama. Onda kažem da oæu za Božiæ novu kuæu na moru i Jack pot na lotu, a ja dobijem kilu mandarina. Pa jel ti to nije sumnjivo?
-MLADEN: jest malo mije èudno. Ja poželim za Božiæ èokoladicu i dobijem èokoladicu. Drugi put poželim oblatne i dobijem oblatne. Nije mi onda jasno kako tebi ne ispunjava želje.
-MANDA: e pa ispitat æemo mi to. Vijet æemo mi ðe se tele veže i kake æe mi poklone ubuduæe donosit.
-MLADEN: de kad ga uvatiš pitaj ga bil me tio primit u službu kod sebe.
-MANDA: kaku službu?
-MLADEN: pa ja ti Mando još od mladosti maštam o tome da postanem sob Djeda Mraza i da se vinem u visine i da letim meðu zvijezdama i da svi ljudi budu sretni.
-MANDA: otkako se više ne pjeva ona pjesma Druže Tito mi ti se kunemo, ti si posve sa puta skrenio...
-MLADEN: al Mando to je moja želja.
-MANDA: koje?
-MLADEN: pa to da budem sob Djeda Mraza.
-MANDA: ma ti moreš bit samo magarac Djeda Mraza.
-MLADEN: e pa vijet æeš.
-MANDA: ja æu možda i vijet, a ti ak se nastaviš budalesat neš ništa vijet ni èut. Nego šta veliš ti jel bolje da u stupicu metnemo keksa ili kavu uzam jakobs aromu?
-MLADEN: ne znam za èega.
-MANDA: pa za lov Djeda Mraza, krastavèe jedan požutiti.
-MLADEN: aha, ja, ja, pa normalno svašta ja i pitam.
-MANDA: ma svašta ja pitam. Najbolje je da metnem obadvoje. I kad Djed Mraz doðe, klap zvekne ga ova moèuga po glavi i da vidimo onda.
-MLADEN: ako ga ubije?
-MANDA: neæe ga ubit, to je rastova moèuga. Da sam metnila jelovu, onda bi bilo jaoj i pomagaj. Vak æe se izvuæ sa jednom èvorugom.
-MLADEN: a možda da ga lipo pitaš, možda bi bilo više vajde?
-MANDA: dosta sam ja lipo èekala. Èekala sam èeterest godina da dobijem za Božiæ šta oæu. Sad æemo malo drukèe se igrat.
-MLADEN: a da ipak malo obložiš ovu moèugu sa spužvom?
-MANDA: obložit æu ja tebe sa dva tri udarca po prnjoki ako ga budeš i dalje branio.
-MLADEN: ma nije, ne branim ja njega, veæ se bojim da neš zaboravit ðe si postavila stupicu, pa da se neš ti u nju uvalit.
-MANDA: neæu ne boj se.
-MLADEN: otkud znaš.
-MANDA: e pat lipo. Donila sam jednoglasno novi kuæni red.
-MLADEN: jel?
-MANDA: ja. Odsad pa na dalje ja æu samo ležat na kavuèu, a ti æeš po kuæi odat i donosit mi štogod ja budem tjela. Zato ak se iko od nas dvoje uvali u stupicu to nikako neæu bit ja. Jel to jasno?
-MLADEN: aha Mando dobro je.
Mladen je tada znajuæi šta ga èeka otišao do stupice i mirno pretrpio i taj udarac u glavu.
A poruka današnje epizode glasi: tko drugome jamu kopa, bolje mu je da postavi stupicu. Daniel Dominkoviæ
|
||
| « Prethodna | Sljedeæa » |
|---|