 Sveti Nikola (grč. Agios Nikolaos, pobjeda naroda) je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. između 255. i 270. godine. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je ime dobio po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Pod
skrbništvom strica školuje se za svećenika u Aleksandriji. Uskoro mu
umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No,
on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim
životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup,
nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje
biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i
šireći vjeru.
Bogatsvo koje je naslijedio razdijelio je sirotinji.
 Prema
narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano
more jednom prilikom dok se brodom vraćao iz Aleksandrije i zato je
zaštitnik mornara...
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.
Tako se jednom prilikom zauzeo i za tri nevino osuđena građanina. Oteo je krvniku mač i tražio od
suca da obznani razloge osude. Sudac se bacio dršćući na koljena,
priznao svoju krivnju i molio ga da stvar ne dođe do cara. Nikola
se slično zauzima i za tri glavna careva čovjeka. On je pravedan
čovjek. Ne može gledati da se ljude nevino osuđuje.
Iscrpljen
pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri,
gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo
tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad
Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. Nakon što su mu krajem
11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti
njegovo štovanje.
Legenda o tri vreće zlata
 U blizini
roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio
je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle
udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je
trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se
pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv.
Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu,
napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do
kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad
je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno
uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi
put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i
srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
* A
kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor
i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista,
baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac,
stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka
šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
*
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka,
pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su
se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od
tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.
Na osnovu
ove legende raširila se tradicija darivanja po cijeloj Europi i
Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj
je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.
Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.
Na slikama se simbolično prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) upravo zbog gore spomenute priče.
Gotovo
identičnu priča prati i svetog Bazila Cezarejskog ili svetog Bazila
Velikog (330 – 01.01.379) koji je bio biskup Cezarejski u Kapadociji,
Mala Azija (danas Turska). U Grčkoj se svake godine tim povodom 01.01.
izmjenjuju darovi!
Legenda o oživljavanju tri dječaka
 Jedna
druga legenda govori kako je za vrijeme strašne gladi na jednom otoku
zli mesar namamio troje djece u kuću, ubio ih i njihove dijelove stavio
u bačvu planirajuću ih prodati kao meso. Nikola je upravo bio u posjetu
tom području kako bi skrbio za siromašne i gladne i ne samo da je vidio
što je mesar napravio nego je djecu uspio oživjeti svojim molitvama.
Druga verzija te priče nastala u 11.-om stoljeću govori kako su žrtve
bili tri svećenika koji su htjeli prenoćiti. Žena je savjetovala mesara
da ih spremi i da od njihovog mesa naprave mesne pite. Nikola je
shvatio što se dogodilo i oživio svećenike.
Darivanja
Neki izvori govore da su na slavu svetom Nikoli mornari i bivši mornari u pomorskim krajevima Zapadne Europe (a to su bili skoro svi muškarci)
u srednjem vijeku u večer 06. prosinca odlazili u lučke gradove i
sudjelovali na misama slaveći svog zaštitnika. Na povratku su na
štandovima kupovali male darove (pravi darovi su se kupovali za Božić, ali
ovi se nisu mogli nabaviti za običnih dana) za svoje žene i djecu i
darivali ih. Zbog toga i legende o oživljavanju tri dječaka Nikola se
smatra zaštitnikom djece, a poslije i studenata.
Također
neki izvori navode kako su srednjovjekovne opatice koristile večer 06.
prosinca kako bi stavljale korpe s hranom i odjećom ispred vrata onih
kojima je potrebno.
Zanimljivosti
Kako je
sveti Nikola bio kanonizirani svetac, Martin Luter (osnivač
protestantskog reda) je htio marginalizirati običaj darivanja koji je
bio vezan uz katolike i Papu pa je uveo darivanje za Badnjak, kad mali
Krist daruje. Ali naum mu se nije ostvario - i kod protestanata je
ostao običaj darivanja za svetog Nikolu (pogotovo u Nizozemskoj), a
katolici su prihvatili darivanje za Badnjak.
U Rusiji je uz Mariju najštovaniji svetac! Postoji i izreka koja kaže: Ako umre Bog, bar ćemo još uvijek imati Sv. Nikolu!
  Demra je
Nikolin rodni grad (ovaj grad je izgrađen pored ruševina Mire) u
Turskoj. Kako je sveti Nikola jako popularan u Rusiji, taj grad
privlači puno ruskih turista. Ruska vlada je 2000. godine donirala
velebni brončani kip svetog Nikole gradu i kip je postavljen na
središnje mjesto trga koji se nalazi ispred srednjovjekovne crkve
svetog Nikole.
Kako je Djed Božićnjak puno unosniji i prepoznatljiviji
turistima od svetog Nikole gradonačelnik Demre uklonio je Nikolin kip
2005. i postavio plastičnog Djeda Božićnjaka. Protesti ruske vlade tek
su osigurale postavljanje kipa svetog Nikole pored kuta crkve bez
postolja.
  Lik
svetog Nikole prilikom darivanja nerijetko prati i Krampus - kreatura
okovana u lance, koji nosi šibu i kojim se plaše djeca da ako budu loša
neće dobiti darove od svetog Nikole nego će im Krampus dati šibu (u
prijašnja vremena djeca su plašena da će ih Krampus pojesti ili ih
stavi u vreću i odnijeti u šumu).
Štovanje svetog Nikole
Zaštitnik
je djece, pomoraca, putnika, djevojaka, siromaha, studenata,
farmaceuta, pekara, ribara, krivo optuženih, zatvorenika, lopova
pokajnika, prostitutki, trgovaca, zalagaoničara (često na zalagaonicama
možete vidjeti simbol sa tri zlatne kugle ili vreće zlata), zaručnika,
strijelaca (s lukom).
Zaštitnik
je i otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i grada Varaždina, Komiže,
Kraljevice, Jastrebarskog; Barija, Amsterdama, Liverpoola, New Yorka i
mnogih drugih gradova širom svijeta.
Sveti Nikola - Djed Božićnjak - Djed Mraz - Coca Cola
 Europa je
kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole.
Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Kristkindl, čije se
rođenje također slavilo u prosincu. Njegov pomagač je u Njemačkoj
Weinachtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht,
Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga
koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, trola, patuljka i
vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđe
krzno. U Francuskoj darove nosi Pére Noël; u Engleskoj je to Father
Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijani
imaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci
Sinterklaas-a a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca
Colinom znaku i zbog čega ga često zovu "pravi Djed Mraz".
Početkom tridesetih godina 20. stoljeća Coca-Cola je smišljala način
kako povećati prodaju svog pića za vrijeme zime. Poznati prikaz Santa
Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom,
velikim trbuhom i crvenom nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931.
godine. Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bila
tvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihova
logotipa - malo bijele i mnogo crvene (to je Haddonu bio drugi pokušaj,
godinu dana ranije naslikao je nehumanoidnog lika koji nije polučio
uspjeh). Sundblomov uspjeh učinio je da nastane legenda kako je
Coca-Cola izmislila Santu kako bi promovirala svoj proizvod u bojama
kompanije, no ta legenda nije istinita. Premda su još u prošlom
stoljeću postojale različite varijante, Santa s vrećom punom darova,
crvenim odijelom i bijelom bradom nastao je tri godine prije, barem
tako tvrdi New York Times iz 1927. Coca-Cola je sigurno lansirala Santu
i učinila ga najpoznatijim čovjekom u Americi, no nije ga izmislila.
U komercijalnom smislu, drugi svjetski rat je veoma pogodovao Coca
Coli. "Gdje god je američki vojnik tu je i jeftina boca Coca Cole" bilo
je geslo koje je proširilo to piće praktično cijelim svijetom, a s njim
i crveni reklamni lik nazvan Santa Nicolas. Nakon rata, u kmunističkom
Sovjetskom savezu su prepoznali zgodnu priliku za zatiranje religioznog
lika Svetog Nikole; zamijenjen je nazivom Otac (ili Djed) Mraz. Coca
Colin reklamni lik je imao jednu veliku prednost: bio je crven!
Tako dolazimo i do naših dana. Potrošačko društvo ima kratko pamćenje;
političko je mnogo duže, zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mraz
ruski izum a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta
prema religijskom porijeklu običaja - Božićnjak bi trebao biti moralno
prihvatljiviji. Ipak, on samo govori o tome kako nam je kolektivna
svijest raspoloženija za političko obračunavanje nego za poštivanje
običaja - jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti
Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus.
izvor:
wikipedia
katolici.org
glas-koncila.hr
iportal.hr
forum bebano.com
forum forum.hr
Damir Oršolić
|
Sveti Nikola (grč. Agios Nikolaos, pobjeda naroda) je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. između 255. i 270. godine. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je ime dobio po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Prema
narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano
more jednom prilikom dok se brodom vraćao iz Aleksandrije i zato je
zaštitnik mornara...
